Od 170.000 pragova na pruzi Niš–Prahovo više od 60 odsto je istrulelo, pa teretni i putnički vozovi na ovoj relaciji idu prosečnom brzinom od svega 30 kilometara na sat.
I dok japanski „maglev“, najbrži putnički voz na svetu za sat “prešiša” preko 600 kilometara, vozovi u Timočkoj krajini brzi su poput bicikala.
Pa kako i ne bi kada je pruga Niš – Prahovo izgrađena pre više od jednog veka, i od tada u njenu rekonstrukciju nije uloženo ni dinara.
A alarmantna situacija po pitanju stanja pragova na pomenutoj deonici izazvala je interesovanje javnosti tek nakon brojnih saobraćajnih nesreća koji na sreću još uvek nisu prouzrokovali ljudske žrtve.

foto: Živojin Zdravković
Međutim, stanje pruga nije jedini problem i starost vozova jedna je od njih (jer malo, malo pa zbog neispravnih instalacija dolazi do požara u vozovima o kojima smo pisali OVDE).
Bilo kako bilo, čelnici Svrljiga, Knjaževca i Zaječara proteklih dana složni su u jednom – saobraćajnica Niš – Prahovo jedna je od najvažnijih za stanovnike Timočke krajine te se o njenoj rekonstrukciji itekako treba razgovarati, ali i nešto učiniti.
Hitno zakazivanje sastanka sa predstavnicima vlade, kao i bilatelarnog sastanka srpskog i bugarskog ministarstva saobrćaja i rekonstrukcija pruge Niš – Prahovo, samo su neki od zaključaka donetih na sastanku u Opštini Svrljig juna ove godine.
A iz Železnica Srbije najavljuju početak rekonstrukcije pruge od Niša do Zaječara u martu naredne 2019. godine.
I dok Kinezi prugu dužine oko 250 kilometara izgrade ZA ČITAV JEDAN DAN, mi ćemo za rekonstrukciju naše deonice duge nešto više od 100 kilometara, koja je građena punih 15 godina, ipak morati da se strpimo.
Jer prioriteta svakako ima više!

Foto: Zaječar online
Nadajmo se samo da do nesreća većih razmera do tada neće doći, jer smo nekoliko “ekoloških katastrofa” već umalo izbegli kada su početkom januara na pruzi Negotin-Prahovo sa koloseka ispale dve poslednje cisterne u kompoziciji koje su prevozile sumpornu kisleinu, a onda samo par meseci kasnije u maju ove godine je između Svrljiga i Matejevca iskliznula železnička cisterna za prevoz kiseline koja je saobraćala u sastavu teretnog voza.
[…] Izvor […]
Na pruzi Niš-Prahovo pragovi istruleli, železničke stanice su pred raspadanju ili ne rade, kao da su putnici na tom pravcu drugog reda putnika. Ministarka Zoka forsira brzu prugu Beograd-Budimpešta, a ostale pruge zanemaruje. Možda planira na pruzi Niš-Prahovo uvede kineske vozove bez metalnih pruga, već “virtuelne-leteće”. Za higijenu toalete niko ne brine ili su uništeni. Na železničkoj stanici u Nišu u toalet nije moguće da se uđe, izmet je do vrata, a smrad i napolje. Dešava se da inspekcija zatvori WC, a železničari se zadovolje lepljenjem obaveštenja da je toalet inspekcija zatvorila, bezobrazna. U Boru postoji WC, ali godinama je zaključan, pa putnici uprskaju stanicu, no gde bi se praznili.