Za podizanje zasada lešnika preduzimaju se sve organizacione i tehničke mere kao i kod drugih voćaka, jer od pravilnog podizanja zavisi i ekonomski efekat proizvodnje. Kada je reč o ovoj kulturi smatramo da je posebno značajna studija o ekološkim uslovima, naročito o klimi. Trebalo bi usaglasiti činioce klime lokaliteta sa biološkom prirodom sorte. Tako se za lešnik smatra da kraće može podneti hladnoću u zimskom periodu -25 stepeni C, pa čak i do -30 stepeni C u kontinentalnom području prednost imaju dobro zaštićeni položaji blagog nagiba, gde svetlost konstantno lagano prolazi. Cvetanje lešnika sledi kasnije pri temperaturi ispod 9 stepeni C, dok je cvetanje ubrzano uz temperaturu iznad 9 stepeni C. Najpovoljnije temperature u vreme oplodnje lešnika kreću se iznad 22 stepena C. Znači, krajem maja i početkom juna.
Posle izvršenih priprema obavlja se sadnja. Poželjno je, ukoliko to vremenski uslovi dozvoljavaju, da se sadnja obavi u jesen jer je procenat prijema veći, biljke ranije u proleće “krecu” i bolje se razviju u prvoj godini, a i izbegava se obavezno zalivanje nakon sadnje. U proleće se vrši prekraćivanje sadnica na 20 – 30 cm visine.
Međusobno oprašivanje sorti lešnika je jako bitan segment u planiranju podizanja zasada lešnika i na to treba obratiti posebnu pažnju. Od sorti koje su izabrane planom za odgovarajuću plantažu, već prema odnosima oplodnje, moraju se sorte ukomponovati tako da se vodi računa o nekim praktičnim razlozima. Naime, uvek bi trebalo da je jedne sorte paran broj redova, naročito ako se kombinuju ili moraju da kombinuju sorte čiji plodovi sazrevaju ranije sa sortama čiji plodovi sazrevaju sasvim kasno. Prema istraživanjima mnogih autora, sorte lešnika su autosterilne, čak se nalaze i grupe sorti koje su inkompatibilne između sebe. O drugim se momentima vodi računa već pri izboru sorti u fazi cvetanja (podudarnost) i sl.
Rastojanje stabala u zasadu
Razmak sadnje pri podizanju zasada lešnika bi trebalo usaglasiti sa važnijim faktorima od kojih to zavisi. To su: zemljište, bujnost sorti, osobine stabla (žbun ili stablašica), pa i konfiguracija zemljišta. U stablašice se gaje na manjem rastojanju (prosečno 4 x 3 m) i to je najbolje da se sadnja obavi u kvadrat ukoliko je ravna površina. Na nagnutim površinama rastojanje je manje. Pri gajenju u obliku grma praktikuje se grm gajen od jedne sadnice, sa 3-4 izdanaka od kojih se formiraju rodne grane. Razmak sadnje kod ovog uzgojnog oblika je 6x4m. Grmoliki uzgojni oblik karakterističan je za Tursku, gde ima puno jeftine radne snage za berbu plodova.
Analizom roda pojedinog uzgojnog oblika, dobijeni su podaci da je rod ploda lešnika na stablu po jednom hektaru bio 3,6 tona, u odnosu na grmoliki uzgojni oblik, pri rodu od 2,2 tone/ha.
Mihajlo Žikić dipl. ing. voćarstva i vinogradarstva
Dodaj komentar