Društvo

Kako prepoznati psihopatu

Postoje osobe koje se mogu pronaći u svakom društvu, kulturi i rasi. Svi su barem jednom upoznali te ljude, bili manipulisani i zavaravani, te prisiljeni popravljati štetu koju su ti ljudi ostavili za sobom. Ovi često šarmantni, ali smrtonosni ljudi, imaju kliničko ime – psihopate. Karakteriše ih manjak savesti, a sve što rade čine zbog svoje koristi (čak i na tuđu štetu). Uvek uzimaju više nego što daju.

Ovi predatori, oba pola, uvlače se u svakodnevne živote nedužnih ljudi, i za sobom ostavljaju duboke i bolne tragove.
Pročitajte kako ih raspoznati pre nego što bude prekasno:
Svakog psihopatu odlikuje buntovništvo i izrazito nepoštovanje društvenih pravila.

Zato i nije čudo, što su većina psihopata kriminalci – samo što neki od njih nikada nisu bili uhvaćeni.

Klasični psihopata odlikuje se potpunim odsustvom savesti kao jedne važne osobine koju poseduju normalni ljudi. On će se služiti svim sredstvima da ostvari svoje ciljeve. Radi se o ljudima koji su većinom – po samoj svojoj suštini – zli.Običnim ljudima savest na neki način služi kao kočnica, tako da će oni većinu svojih postupaka ‘vagati’, težeći tome da ne povrede druge prilikom ostvarenja svojih ciljeva. Međutim, bez savesti u sklopu svog bića, psihopata se nalazi u jednoj situaciji u kojoj on ima veliku ‘prednost’ nad normalnim čovekom. Njega ništa ne može da koči, osim možda onih pravila uspostavljenih u okviru pravnog sistema društva.Najčešći opisi psihopata: „Oni mogu biti simpatični, šarmantni, inteligentni, oprezni, impresivni,“ „mogu da ostave utisak nekoga u koga čovek može da se pouzda“, i „imaju mnogo uspeha u zavođenju žena“: Međutim, „oni su neodgovorni,“ „rušilački nastrojeni“ i slično.Veliku konfuziju pravi to što psihopate imaju dosta osobina koje mnogi normalni ljudi smatraju poželjnim. Na primer, oni često ostavljaju utisak neverovatno čvrstog samopouzdanja. U mnogim slučajevima ispoljavaju jednu „natprirodnu magnetičnu privlačnost za osobe suprotnog pola“.

Psihopate boluju od stvarne mentalne bolesti a to je – potpuni i neizlečivi nedostatak osećanja. Ukoliko psihopata uopšte nešto oseća, onda su to emocije najpliće vrste. On čini bizarne i samo-destruktivne stvari zato što je potpuno imun na posledice koje bi normalnog čoveka ispunile osećanjima srama ili griže savesti. Ono što bi drugi u tom smislu smatrali katastrofom, za njega predstavlja samo jednu malu nezgodu ili „čistu sitnicu“.

Psihopatija je sasvim uobičajena u ljudskom društvu. Postoji mnogo slučajeva psihopata koji normalno rade kao biznismeni, doktori, pa čak i – psihijatri.
Oni izgledaju u svakom pogledu kao normalni ljudi. Nedostatak savesti ih čini veoma efikasnim „mašinama“. Oni mogu da budu brilijantni, mogu da pišu naučne radove, mogu da imitiraju reči pune emocija (veoma su uspešni glumci), međutim, vremenom postaje sve jasnije i jasnije da njihove reči nisu u skladu sa njihovim ponašanjem. Oni su vrsta ljudi koji će u jednom momentu tvrditi kako je strašno pogođen bolom usled smrti nekog bliskog prijatelja ili člana porodice, a u sledećem momentu će otići na neku žurku ili u disko klub – „da bi to zaboravio“.

Karakteriše ih površnost, egocentričnost, impulsivnost, manjak savesti i empatije, podmuklo i manipulativno ponašanje, i neprestana potreba za uzbuđenjem; veoma često žive „na ivici“, što ih čini dodatno privlačnim.Njihova šarmantnost čini ih pravim magnetima za osobe suprotnog pola koje se, pre i nego što se stignu okrenuti, hvataju u njihovu mrežu. Vrlo su elokventni, zabavni su sagovornici i veoma uverljivo pričaju „priče“.
Sve psihopate ponosne su na svoju sposobnost laganja, i s pravom, oni su stvarno majstori svog zanata.
Ukratko, psihopata je – predator ili grabljivac. On se kamuflira uz pomoć maske trezvenosti, a onda, slično grabljivim životinjama, tiho i neprimetno prati svoju žrtvu, izdvaja je iz stada, približava joj se i krši njen otpor.
Dobri su stratezi i veoma dobro se maskiraju koristeći sve vrste reči, gestova laži i manipulacija – kako bi uvukli žrtvu u svoju zamku. U mnogim slučajevima oni će prethodno skupiti što je moguće više informacija o svojim žrtvama, saznati sve njihove vrline, slabosti i mane, pa će igrati na te karte koliko god je to moguće i kako im to odgovara.Iako nemaju savest, oni će još u svojoj mladosti primetiti tu „čudnu“ osobinu kod drugih, te će taj problem prilično brzo intelektualno premostiti, a onda će svoje žrtve često manipulisati tako što će se oslanjati ili apelovati na njihovu savest.
Psihopata će vas uvek optužiti da radite ono što on radi ili namerava da uradi. U svakoj interakciji između psihopate i normalnog čoveka sa potpunim opsegom emocija, psihopata uvek pobeđuje.Psihopate se često nazivaju i „vukovima u jagnjećoj koži“. Za razliku od otvoreno agresivnih psihopata, mnogo više je onih koji spadaju u grupu tzv. ‘skriveno-agresivnih ličnosti’ .

Dr. Robert Hare, američki psiholog, jedan od svetskih eksperata za psihopatiju je napravio listu opisanih karakteristika koje su svojstvene psihopatama, takozvanu „Ček-listu“ za proveru psihopatije:

SLATKOREČIVOST I POVRŠINSKI ŠARM – tendencija ka milozvučnosti i uglađenosti; privlačnost, šarmantnost; glatkost i tečnost govora. Šarm psihopate ni u kom slučaju ne sadrži u sebi tragove stida, samo-svesnosti, niti on ispoljava strah od bilo čega. Psihopati nikad ne zastaje jezik u grlu. Oni su se oslobodili od društvenih pravila ponašanja kao npr. kod razgovora, odnosno, uzimanja reči kad na njih dođe red.
GRANDIOZNA SAMOVREDNOST – jedan uveliko naduvan pogled na svoje sposobnosti sa preteranim samopouzdanjem, jaka tvrdoglavost, samouverenost i hvalisanje. Psihopate su arogantni ljudi koji veruju da su superiorna ljudska bića.
POTREBA ZA STIMULACIJOM ili SKLONOST KA DOSADI – prekomerna potreba za novim, neobičnim, uzbudljivim iskustvima odnosno stimulacijama koje izazivaju uzbuđenje; vole da rizikuju tj. skloni su upuštanju u riskantne radnje. Psihopate često imaju lošu samo-disciplinu kod potpunog izvođenja zadataka, zato što im brzo postaje dosadno. Na primer, nisu sposobni da obavljaju isti posao duže vremena, ili da obavljaju zadatke koje oni smatraju glupim ili rutinskim.
PATOLOŠKO LAGANJE – može biti umereno ili preterano; u umerenoj formi oni će biti lukavi, prepredeni, prevejani, tajanstveni i bistri; u eksteremnoj formi, oni će biti varalice, lažovi, podmukli, beskrupulozni, manipulativni i nepošteni.
VARANJE I MANIPULACIJA – koriste se obmanama, skloni su svakoj vrsti prevare ili obmanjivanja drugih kako bi stekli neku ličnu korist; za razliku od tačke #4, u stepenu u kome je eksploatacija, bezosećajnost i nemilosrdnost zastupljena, što se odlikuje nedostatkom obzira za osećanja i patnju njegovih ili tuđih žrtava.
NEDOSTATAK KAJANJA ILI OSEĆAJA KRIVICE – nedostatak osećanja ili obzira za gubitak, bol i patnju žrtava; tendencija ka ravnodušnosti, nepristrasnosti, hladnokrvnosti i potpuni nedostatak svake empatije. Oni to većinom ispoljavaju ohološću, prezirom ili omalovažavanjem svojih žrtava.
PLITKA OSEĆANJA – emocionalno siromaštvo, ograničen opseg ili dubina osjećanja; ispoljavanje hladnoće uprkos izraženim znakovima društvenosti od strane drugih.
NEOSETLJIVOST I NEDOSTATAK EMPATIJE – nedostatak osećanja prema ljudima uopšte; hladni, prezrivi, bezobrazni, bezobzirni i netaktični.
PARAZITSKI ŽIVOTNI STIL –  namerna, manipulativna, sebična i eksploatatorska finansijska zavisnost od drugih koja se odražava nedostatakom njihove motivisanosti, niskom samo-disciplinom i nesposobnošću da započnu ili ispune svoje obaveze.
LOŠA KONTROLA PONAŠANJA – izražavanje iritacije, dosade, nestrpljivosti, pretnje, agresivnosti ili verbalno vređanje drugih; nedovoljna kontrola ljutnje i temperamenta; ponašaju se prenagljeno.
PROMISKUITETNO SEKSUALNO PONAŠANJE – niz kratkih, površnih, mnogobrojninih seksualnih afera i nasumično biranje seksualnih partnera; održavanje nekoliko „ljubavnih“ veza u isto vreme; stalna tendencija ka navođenju drugih na seksualne aktivnosti ili pričanje s ponosom o svojim osvajačkim uspjesima i seksualnim avanturama.
RANI PROBLEMI U PONAŠANJU – razne vrste ponašanja u periodu do 13 godina, uključujući laganje, varanje, vandalizam, nasilje nad slabijima, seksualne aktivnosti, podmetanje požara, drogiranje, korišćenje alkohola i bežanje od kuće.
NEDOSTATAK REALNIH DUGOROČNIH CILJEVA – nesposobnost ili stalni neuspeh kod donošenja i izvođenja dugoročnih planova i ciljeva; nomadska egzistencija, besciljnost, nedostatak životnog smera.
IMPULSIVNOST – ispoljavanje postupaka bez predumišljaja i nedostatak reflekcije i planiranja; nesposobnost odolevanja iskušenjima, kontrolisanja nagona i frustracije; nedostatak promišljenosti i uzimanja u obzir mogućih posledica svojih postupaka; ludo odvažni, nepredvidljivi, nestalni i nesmotreni.
NEODGOVORNOST – nisu u stanju da ispunjavaju ili ispoštuju svoje obaveze, kao npr. kod plaćanja računa i vraćanja dugova; aljkavi su na poslu, često odsustvuju s posla; ne ispunjavaju na vreme ugovorene poslove.
NESPOSOBNOST ZA PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI ZA VLASTITE POSTUPKE – nesposobnost preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke, kao rezultat nedostatka savesti; nedostatak predanosti na poslu, antagonistička manipulacija, negiranje svoje lične odgovornosti i pokušavanje manipulacije drugih.
MNOGOBROJNE KRATKOTRAJNE BRAČNE VEZE – nisu u stanju da budu privrženi bilo kome ili čemu.
MALOLETNIČKA DELIKVENCIJA – problemi u ponašanju u starosnom dobu između 13 i 18 godina; ispoljavaju kriminalne radnje ili neke druge antagonističke aspekte u smislu eksploatacije, agresivnosti, manipulacije, bezosećajnosti, bezobzirne tvrdoglavosti.
OPOZIV USLOVNOG PUŠTANJA NA SLOBODU – opoziv uslovnog oslobađanja iz zatvora zbog nepromišljenosti, nepažnje ili neredovnog javljanja zakonskim organima.
KRIMINALNA VIŠESTRANOST – razne vrste kriminalnih radnji i prestupa, bez obzira na to da li je osoba bila uhapšena ili optužena za njih, osećaj velikog ponosa kad nekažnjeno obave neke kriminalne radnje.
Naravno, samo prisustvo nekih od ovih osobina kod čoveka, ne znači automatski da on pati od ovog mentalnog poremećaja. Dr. Hare se koristi bodovanjem u smislu prisustva i stepena izražajnosti svake od ovih osobina, tako da mu krajnji rezultat indicira da li neko „boluje“ od psihopatije ili ne.

Ovde treba napomenuti da će većina normalnih ljudi naći neke od ovih osobina kod sebe, pa, ako mate koji poen, ne znači da ste psihopata. Da bi osoba „ispunila uslov“ treba da poseduje najmanje 30 od mogućih 40 bodova – svako pitanje sa ove liste „vuče“ 2 poena ukoliko se potpuno odnosi na testiranu osobu, 1 poen ako je delimično tačna tvrdnja i 0 poena ukoliko je netačna.

Možete proveriti i sebe i sebi bliske ljude, ali, o tome da li je neko psihopata ili ne, odlučuje ipak stručno lize, dijagnostičkim metodama, tako da ovaj test služi više kao uputstvo za prepoznavanje određenih obrazaca ponašanja.
Nažalost, za psihopate nema leka. Razne vrste psihoterapije i lekovi nisu doveli do nikakvog pomaka. Jednako je bezuspešno njihovo ”prevaspitavanje” dobrotom i ljubavlju, jer ne reaguju na tuđe emocije.

Generalno, s obzirom na to da se od psihopate ne može očekivati nikakvo dobro, onda je potrebno preduzeti određene mere zaštite i te mere moraju biti bazirane na znanju, odnosno, razumevanju tog mentalnog poremećaja i cele problematike u vezi toga.

Uopšteno govoreći, postoje 3 metode, mada granice između njih ponekad nisu potpuno jasne.
Prva metoda podrazumeva presecanje svih veza, druga, držanje psihopate na distanci, a treća je ulazak u direktan sukob. Za ovu poslednju metodu potrebno je veliko znanje i razboritost.

Zato, ako u budućnosti sretnete šarmatnog psihopatu, najbolje je pobeći glavom bez obzira.

Dodaj komentar