Hronika

Ukrali nam stado koje nas je hranilo

Bila bi ovo samo jedna od hiljade krađa da su lopovi bar malo bili ljudi… Način na koji su to uradili prevazilazi svirepost.

Svestan da će sada sa suprugom i troje dece zavisiti od socijalne pomoći, Dragan plače kao dete. Ne samo zbog nemaštine koja ga je snašla nego i zbog tuge za životinjama.

– Dođem ujutro kao i svaki dan, i prvo vidim mog vernog prijatelja, mog psa probodenog vilama. Krv iscurela iz njega, oči mu poluotvorene… Odsekao sam se, ne osećam noge, ruke mi se tresu, a ja ipak krenem u štalu. Na par metara vidim i druga dva psa mrtva, pena im oko usta, mislim se, otrovani – prepričava Grozdanović šta se dogodilo.

Kaže, ne seća se kako je stigao do štale. A ona prazna. Samo u ćošku dve ovce i jedno jagnje. Na čas se obradovao što ga je bar neko dočekao u štali, a onda umalo da ugazi u sasušenu krv.

– Odmah se setim, zaklali mi vepra na licu mesta, bilo im je lakše da ga tako odnesu. Dođe mi žao, krenule mi suze, a ja i ne primećujem. Mislim se, gde će im duša da zakolju ovčice, a u njima jagnjad samo što ne ožive. Kakav to čovek može na vile da natakne psa? – pita se Dragan.

Pozvao je policiju, a dok ih je čekao, kroz glavu su mu letele godine. Sećao se kako je pre 15 godina bio trgovac, pa ostao bez posla, pa od otpremnine kupio nekoliko kokica. Došao na očevinu od 54 ara, baš kad se izađe iz Zaječara, kod asfaltne baze. Kupio je i ovce, piliće, svinje, počeo da se bavi stočarstvom. Sirotinjski, ali dovoljno da se prehrani porodica. Svako jutro je biciklom dolazio kod životinja. Sada, mislio je on, niti ima novca da obnovi stado niti ima od koga da zajmi. Sve bogatstvo su mu odneli.

– Da je bilo ko došao i zatražio jagnje, prase, ćurku, dao bih mu odmah. Nek prehrani porodicu, ne mora da mi vraća. A ovako… – priča Dragan i hvata se za grudi, a suze ne može da zaustavi.

Policija u Zaječaru traga za počiniocima.

Izvor: blic.rs

Dodaj komentar