Iz reči ambiciozne i nametljive Čen Bo, kineske ambasadorke u Beogradu koja je govorila u vezi izgradnje novog puta u Srbiji, mosta preko Dunava dugog 1.600 metara i dva puta dužeg tunela ispod Fruške Gore, ispada da je epidemija virusa COVID-19 pomogla Kini i Srbiji da unaprede ekonomsku saradnju i ostvare ekonomski napredak, baš, zahvaljujući korona krizi.
To je nešto što odudara od situacije u drugim zemljama, na primer Francuskoj, gde se ekonomska situacija sa kovid krizom pogoršavala od marta meseca padom proizvodnje, zatvaranjem firmi i otpuštanjem radnika, poremećajem trgovine i transporta, saobraćaja, uopšte ekonomskim padom i pojavom siromaštva. Slična situacija je i u drugim zemljama zahvaćenih kovid krizom, osim kod nas.
Po nekim pokazateljima Kriznog štaba i komentarima prof. dr Tepavčević, kod nas su i epidemiološka situacija i ekonomska situacija ponajbolji u Evropi, bez obzira što je zvaničan ukupan broj registrovanih slučajeva (zaraženih korona virusom) približan brojci od 35.000 i uveliko se najavljuje treći talas epidemije.
U izjavama predsednika Srbije posle predloga novog mandatara Vlade dominiraju tri cilja:
- ekonomski napredak,
- povećanje zdravstvene moći i
- povećanje vatrene moći zemlje.
Ne bi se imalo šta prigovoriti. Odlično je što se među ciljevima nalazi zdravstvena moć. Pretpostavljam da se ispod ove apstrakcije sakriva zdravstveni napredak zemlje koji ide sam po sebi sa ekonomskim napretkom. Odmah posle toga došlo je i do objašnjavanja te apstrakcije i njeno svođenje na praktičan, svakodnevni život.
Zdravstvena moć bi počivala na izgradnji bolničkih kapaciteta i dovođenja postojećih na moderan nivo. To istovremeno znači i jačanje kurativne, kliničke medicine. Ne bi ni to bilo sporno da se u pristupima i unapređivanju zdravstvene zaštite stanovništva ne polazi od tzv. osnovne, odnosno primarne zdravstvene zaštite. U tom smilsu pomenuo je predsednik da će se u 72 naselja u zapadnoj Srbiji izgraditi vodovodi i kanalizacija, ali su prioritet bolnice i da će jedna od njih biti završena do kraja godine.
Na velikoj konferenciji u Alma Ati 1972. godine, Svetska zdravstvena organizacija predložila je Vladama i organizacijama širom sveta da pod sloganom „Zdravlje za sve do 2000”, organizuju zdravstvenu zaštitu po principima primarne zdravstvene zaštite. Ona je kod nas uspostavljena i usavršavana počev od kraja 70-ih, pa do 90-ih godina 20. veka kada joj se sve manje poklanja pažnja.
Pojava ideje o presađivanju organa, okrenula je razvoj zdravstvene zaštite na jačanje kliničke medicine i modernizovanje bolničke zdravstvene zaštite. Primarna zdravstvena zaštita je od tada sve više zapostavljana, prvo kadrovski, a zatim i sa opremom i smeštajnim kapacitetima da se sada, u borbi protiv korona virusa svela na kovid ambulante.
Opšti utisak je da su u toj oblasti, zbog virusa COVID-19, zapostavljeni preventivni pregledi, pregledi i lečenja ostalih obolelih ljudi sa svakodnevno ispoljenim zdravstvenim problemima za rešavanje kod lekara u Domu zdravlja, posebno onih koji boluju od teških hroničnih nezaraznih bolesti. Zdravlje naroda, a samim tim i zdravstvena moć, zavisi od mogućnosti zadovoljavanja osnovnih zdravstvenih potreba stanovništva, u domovima zdravlja.
Zdravstvena moć kao cilj do 2025. godine za unapređenje zdravlja naroda je postavljen radi rešavanja novog kovid talasa koji će navodno nastupiti krajem godine, i prijema novoobolelih, a kada epidemija prođe, radi lečenja teških bolesnika, lečenja i negovanja starih i iznemoglih osoba, presađivanja organa, a i za, ne daj bože, prijema velikog broja ranjenika u nekom budućem ratu.
Drugim rečima, treba definisti šta je zdravstvena moć naroda. U tom pokušaju i sam to činim. U odgonetanju sintagme zdravstvene moći, rekao bih da zdravstvena moć Srbije čini – zdrav narod. Da bi se preciznije na to odgovorilo treba se upitati kako se postaje zdrav narod, odnosno gde se zdravlje stvara.
Prema stanovištu Svetske zdravstvene organizacije “ZDRAVLJE SE STVARA TAMO GDE LJUDI ŽIVE, RADE, IGRAJU SE I VOLE”. U bolnicama se leče bolesnici, sprečavaju bolesti i smrt, presađuju organi, a u ljudskim zajednicama, u porodicama, radnim organizacijama, sportskim organizacijama, školama i sl. mestima stvara se zdravlje.
Srbija ima šansu da na tome više radi primenom Zakona o javnom zdravlju, koji netaknut čami u fijokama Zdravstvenih saveta u lokalnim samoupravama. Znači, ako poboljšamo, održavamo i unapređujemo zdravlje naroda, ostvarili bi prva dva cilja iz predsednikovog govora: zdravstvenu moć i ekonomski napredak, koji idu rame uz rame, jedan sa drugim.
Zdravstvena moć naroda su zdravi ljudi. To su ljudi koji se bude radujući se novom danu, koji radosno žure na posao gde zarađuju dovoljno da mogu svoju porodicu da održe zdravom, da imaju krov nad glavom, piju zdravu vodu za piće i jedu zdravstveno-bezbednu hranu, koji se raduju polasku dece u školu i njihovom upisu na više škole i fakultete, proslavama i svadbama mladih i njihovim potomcima, koji su dovoljno bogati da mogu kupiti dovoljno hrane da prehrane sebe i svoju porodicu, automobil, knjige, novine, da mogu provesti godišnji odmor na nekom egzotičnom mestu, da mogu u slobodno vreme da se posvete šetnji sa prijateljima, razonodi i sportskoj rekreaciji, koji ne brinu da li će ostvariti pravo na zasluženu penziju i koji starost provode u dostojanstvu; ukratko, zdravstvenu moć čini zdrav narod: zdravi, veseli, raspoloženi uvek nasmejani, poletni i vedri ljudi.
U Rajcu, 13. oktobra 2020. godine
Pripremio: dr Petar Paunović, učitelj zdravlja
Dodaj komentar