Nakon ruskog „istorijskog njet“ u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija po društvenim mrežama traje pravi rat obožavalaca majčice Rusije (od kojih, pretpostavljam na osnovu njihovih diskusija i komentara, bar 90 % o Rusiji, njenoj kulturi, umetnosti ili istoriji ne zna, ama, baš ništa, ali su zato slepi obožavaoci lika i dela Vladimira Vladimiroviča Putina) i onih koji imaju nešto drugačiji, često vrlo rezervisan i odmeren stav prema samom vetu i onome šta to stvarno znači, a koje prvi bez mnogo uvijanja (i razmišljanja) nazivaju mrziteljima Rusije i svega što je rusko.
Nikada se nisam „primao“ na kult ličnosti, čudovorce, polubogove ili bogove „koji zemljom hode“, za sve što se dešava ili ne dešava pokušavao sam naći logično objašnjenje ili argumente.
I nikada mi argumenat nije bio „nas Srbe svi mrze jer smo bolji od njih, jer smo nebeski (božiji) narod , pravoslavci, ili štatijaznam iz kog razloga“. Kao što nikada kao argumenat nisam mogao prihvatiti „Mi i Rusi smo slovenska i pravoslavna braća“.
Kao tinejdžer sam imao priliku da naučim nešto o ruskoj kulturi, umetnosti i istoriji i to i danas veoma poštujem.
Moje poštovanje i naklonost mogli su steći oni koji su napisali “Lolitu”, “Zločin i kaznu”,”Anu Karenjinu”,”Rat i mir”, “Braću Karamazove”, “Majstora i Margaritu”, “Idiota”, “Doktora Živaga”, “Zapise iz podzemlja”, “Jedan dan Ivana Denisoviča”, nikako država koja ih je zbog njihove genijalnosti proterivala i kažnjavala.
Mogu da se divim filmskim klasicima poput „Andreja Rubljova“ ili „Krstarice Potemkin“ i njihovim autorima Tarkovskom i Ajzenštajnu, ali ne i budalastim izjavama ambasadora Konuzina, tipa „ima li ovde Srba“.
One me nikako ne impresioniraju, niti ih doživljavam kao izliv bratske ljubavi.
Poštovanje zaslužuju i ruski slikari od kojih su, verovatno, najpoznatiji Ilja Rjepin i Mark Šagal, nikako jedini.
Ali ne i aktuelni ruski aparatčici koji nam svakodnevno „nabijaju komplekse“ da su veći Srbi i od samih Srba.
Da li bi ruske i sovjetske vojskovođe bile ponosne na ono što danas radi ruska vojska?
Da li bi naš zemljak Jovan Šević, ruski general i jedan od likova iz “Seoba” Miloša Crnjanskog bio ponosan na to što su 2014. za vreme rata u Ukrajini po njemu dali ime paravojnoj formaciji “srpskih dobrovoljaca” koja se bori na strani proruskih separatista (“Novorusije”)?
Znaju li “putinofili” ko je Danilo Srdić koji je 1937. godine, sa dužnosti komandanta korpusa, iznenada uhapšen kao “neprijatelj naroda” (“враг народа”) i streljan?
Bojim se da Rusija Majakovskog, Jesenjina , Puškina, Čehova, Dostojevskog, Tolstoja, Gorkog, Gogolja, Okudžave, Tarkovskog , Šagala, Musorgskog… nije Rusija Putina, Černomirdina, Medvedeva, Konuzina, Lavrova.
Kao što ni Srbija Nikole Pašića nije ista ova današnja Srbija Aleksandra Vučića, a Srbija Živojina Mišića nije i ne može biti Srbija Bate „Santosa“ Gašića, ukradenih doktorata i „savetnica-starleta“, kao što Srbija Vuka Karadžića i Dositeja nije Srbija Ivana Tasovca, Nikole Selakovića, Srđana Verbića.
Mislim da bi bilo degutantno staviti u istu ravan Đorđa Vajferta s Mlađanom Dinkićem, Lazarom Krstićem ili, daleko bilo, Jorgovankom, „Cicom“ Tabaković“…
Moglo bi se povući još stotine, ako ne i hiljade ovakvih i sličnih paralela…i
Pretpostavljam da prosečan srpski obožavalac lika i dela Vladimira Vladimiroviča Putina slabo (nikako) konzumira ruske književne i filmske klasike i da zbog obaveza u teretani, kafiću i kladionici ne stiže u galerije, muzeje, operu. A, realno, ništa od toga i nije tako interesantno kao „bravo nole”, „Parovi”, „Teška reč”, Vučićeve „konferencije (monolozi-!!!) za štampu” (!?!?!) i slični „sadržaji“.
Dobro, nije baš sasvim isključiv, gleda i ono „imperijalističko đubre“ u kome, verovatno, zapaženo mesto zauzimaju pornići.
O “bratskoj ljubavi” i neraskidivim pravoslavnim i slovenskim vezama naslušao sam se u posednjih dvadesetak godina mnogo, ali, nažalost, ta priča slabo “pije vodu”.
Ta ljubav je, bar što se ruske braće tiče bila samo deklarativna, verbalna podrška koja je nama u Srbiji, uglavnom, redovno donosila više štete i glavobolje nego koristi.
Nije li nas 99-te NATO posle svakog izliva ruske podrške lupao još jače?
Nisu li nas braća u “poslu milenijuma” (NIS) prevarila i opljačkala gore nego što bi nas i najveći zelenaši orobili?
Nisu li od svih narednih bratskih rusko-srpskih poslova veka Putin i Rusija pravili sprdnju na račun naivnih Srba? Zaboravili smo Južni Tok, Fijat, kamiJone, aviJone…?!
U tom svetlu vidim i i famozno “istorijsko njet”- veto na tekst rezolucije o Srebrenici Saveta Bezbednosti- opet smo ispali naivne budale koje se lože na bratsku pomoć i naslove tipa “Putin naredio da Srbija mora biti odbranjena”… Ajde…
Svakome ko iole razume politiku je kao dan jasno da je cela ta farsa bila klasično “ obaranje ruke“, odmeravanje snage između Rusije i zapadnih sila, mi smo se tu našli sasvim slučajno…
Meni je to ličilo na situaciju u kojoj se dva pedofila “prepucavaju” oko toga koji će od njih “uzeti u zaštitu” dete…
A, dete k’o dete… naivno veruje da će glasniji, bahatiji, agresivniji i nasilniji da ga zaštiti bez ikakve “nadoknade” i protivusluge…
Strah me je da posle “bratske odbrane”u Savetu bezbednosti “najskuplja srpska reče” više neće biti Kosovo, nego “veto”…
A ovo je novi lik što će da piše priloge ? U startu si se pokazao svaka čast …
Predlog rezolucije si verovatno pročitao, pošto nabrajaš ruska dela koja si navodno pročitao i čitanje ti nije strano.
Po tebi, prava stvar bi bila da nam deca uče kako smo genocidan narod.
Ti ili nemaš dece, ili nemaš mozga. Verovatno ti je šefica neka Biserko ili Kandićka, bruko jedna,