Dok su jedni spremni da raskite jelku već 2. janura, drugi žele da prolongiraju prazničnu magiju koliko god mogu, ali činjenice su sledeće: 13. januara dočekuje se Srpska Nova godina, koju mnogi nazivaju i pravoslavnom i ona je poslednji praznik koji moramo da prebrodimo, kako bismo zaokružili svečarsku sezonu i nastavili živote uobičajenim tokom.
Na selu su se, do Drugog svetskog rata, proslavljali Badnji dan i Božić, kao i Mali Božić ili sveti Vasilije, praznici poznati danas i kao pravoslavna Nova godina zbog računanja vremena Srpske pravoslavne crkve prema starom nereformisanom julijanskom kalendaru.
U tradicionalnom modelu kulture vezanom za drugu polovinu 19. i početka 20. veka, Nova godina (1. ili 14. januar) nije se obeležavala u Srbiji, jer je zapravo Božić označavao početak godine, novog leta.
Nekadašnja značenja pojedinih obreda su davno izščezla, jer za njima nije više bilo potrebe u narodu. Tako su se menjali i običaji povezani s proslavljanjem Nove godine.
Običaji za Srpsku Novu godinu
Za Srpsku Novu godinu, vezani su brojni običaji i priprema praznična trpeza.
Za ovaj praznik pravi se obredni hleb, takozvana Vasilica, u koju se simbolično stavlja zrno pšenice, novčić, koji predstavja materijalno bogatstvo, i dren, simbol zdravlja.
Prema običaju, Badnjak se čuva do Srpske Nove godine, kada se prave krstići i stavljaju na voće, odnosno rodno drvo, kako bi godina bila rodna.
Takođe se veruje da će, ako na sam dan praznika pada sneg, naredna godina biti rodna.
Srpska Nova godina se proslavlja molitveno u krugu porodice, ali i kolektivno u društvu prijatelja.
izvor: espreso.rs
Dodaj komentar