Srpska pravoslavna crkva i vernici danas proslavljaju jesenji Krstovdan, koji u crkvenom učenju označava nalaženje krsta na kojem je razapet Isus Hristos.
Ovaj praznik se obeležava dva puta u toku godine, 18. januara i 27.septembra. Na ovaj dan pronađen je i iskopan Časni krst na Golgoti i ovo je dan kada je krst vraćen iz Persije u Jerusalim. Ovaj praznik još se zove i Vozdviženje Časnog krsta.
Krst je, prema predanju, 326. godine pronašla carica Jelena, majka cara Konstantina, kada je otišla u Palestinu da poseti sveta mesta. Carica Jelena je nakon mnogo muke i truda uspela da sazna gde se nalazi Časni Krst i naredila je da se kopa zemlja. Posle nekog vremena, u Venerinom hramu, kopači osetiše divan miris iz zemlje, a zatim otkopaše i tri krsta, tablicu na kojoj je pisalo „Isus Nazarećanin, car Judejski“ i klinove kojima je bio prikovan za Krst. S obzirom da nisu znali na kojem je tačno krstu bio raspet Hristos, dosete se da na mrtvaca, čija je pogrebna povorka prolazila, polože sva tri krsta. Kada je Časni Krst dotakao telo mrtvaca, on je vaskrsao, a Krst je odnesen na Golgotu.
Tokom ratova krst se izgubio, a kasnije kada je ponovo nađen njegove delove uzimali su spretni vernici u nadi da imaju veliku moć, pošto su napravljeni od svetog drveta.
Mnogi običaji se vezuju za ovaj praznik:
O Krstovdanu se drži strogi post, na hlebu i vodi, a mnogi vernici tog dana jedu samo hleb i grožđe.
Jesenji Krstovdan pada 27. septembra i toga dana se, prema drevnim običajima, bere i posvećuje bosiljak.
U nekim selima ovo je bila prilika za vašar, da zorom ljudi prodaju i kupuju stoku a od podneva da „vide i budu viđeni“. Prema verovanju, običaj je da se na ovaj dan stoka premazuje katranom u znaku krsta, da bi se zaštitila od bolesti.
Veruje se da se na Krstovdan zmije povuku na počinak i da ih od tada više nema slobodno u prirodi.
Na ovaj dan u selima isplaćuju se poljaki, ljudi koji čuvaju polja od Đurđevdana do Krstovdana i koji teraju ptice i naplaćuju globe od onih čija stoka pravi štete na tuđim njivama.
Na Krstovdan se kopaju i rupe za sađenje voćaka, kako bi im se grane što više razgranale.
Za ljude rođene na ovaj dan veruje se da na svojim nejakim plećima nose senku Časnog krsta i da su zato pred Bogom posebno odgovorni za svoje postupke.
Ako je na Krstovdan oblačno, zima će biti bogata snegom, a ako je suvo, naredna godina će biti sušna, ako do Krstovdana ne odu laste, neće biti jake zime. Tiha kiša o Krstovdanu predskazuje blagu zimu. Grmljavina o Krstovdanu predskazuje plodnu godinu, posle toplog i suvog septembra predstoji hladan i kišovit oktobar.
Po predanju, na zimski Krstovdan koji je uoči Bogojavljenja 18. januara, ukrštaju se vetrovi. U crkvi se tog dana krst stavlja u vodu i, ako se voda smrzne, očekuje se dolazak rodne godine, a, ako se voda ne smrzne, veruje se da će sledeća godina biti „oskudna i bolešljiva“.
Dodaj komentar