Treći svetski rat započeće na Balkanu – popularno proročanstvo preko koga je u moj život, još u ranom dobu, ušetao koncept straha, rata i mržnje.
Kao dete-plod čitave serije multietničkih i multikonfesionalnih veza nikada nisam uspela da “preživim” bratoubilački rat sa početka devedesetih, kao što nisam nikada uspela ni da zaboravim horor scene sa TV aparata.
Jedinu nadu videla sam u pomirenju – konstantnom nastojanju da se prevaziđe mržnja, umišljena različitost, dominantnost i superiornost ma kog naroda.
Gledam svet oko sebe i sve ovo mi lagano liči na kraj osamdesetih. Nacionalizam se konstantno podgreva, doji, sa svih strana servira se mržnja, dok se privrede urušavaju: sve je više siromaštva, sve je više gladnih, i sa ove i sa one strane, sve više krvožednih političara koji pujdaju narode jedne na druge.
Na naslovnoj strani jednih dnevnih novina: projekcija ishoda eventualnog rata sa Hrvatskom, kako stoje sa vojskom oni, kako mi…
Čemu to?
Koja je svrha međunarodnih zajednica, brisanja granica i te Jevrope u kojoj ćemo se 70 godina kasnije i dalje deliti na ustaše, četnike i partizane?
Šta znači ovaj grafit usred Zaječara?
Da li je ovo usamljeni slučaj ili tek najava budućih vremena?
Ko nam je na čelu zemlje, nešto se mislim da smo na sigurnom putu ka potpunom mraku.
Neka je laka zemlja svim žrtvama i da se nikada ne ponovi.
Dikie Lebedi
Kada bi se ljudi delili na DOBRE i LOŠE, svet bi imao šansu. Toliko.