Zbog ekonomske situacije ili po preporuci, mnogi se okreću pčelarstvu. Porodice Đelić i Jovanović iz Paraćina pristojno žive od prodaje meda. Kako kažu, iluzija je da su u pčelarstvu slatki i med i pare, a da bi se zaradilo potrebno je dosta truda i znanja.
Porodica Đelić iz Paraćina se pčelarstvom bavi isključivo zato što vole pčele i pčelinje proizvode. U početku je top bio samo hobi, rekao je Ivan Đelić , a plan je bio da med proizvode samo za sebe, a kasnije da možda i zarađuju od toga.

“Po struci sam slikar, restaurator i konzervator, a radim u muzeju u Jagodini naivne i marginalne umetnosti. Pčelarstvom sam počeo da se bavim iz hobija 2015 godine. Kao dete sam zavoleo pčelarstvo i želeo da imam pčelinjak sa cvećem, baštom i ta mi se želja ispunila. Može od pčela da se živi, ako se čovek malo više potrudi i radi sa pčelama i neguje ih kako treba. Imamo preko 100 košnica a u posao su pored mene uključeni i moji roditelji i supruga”, rekao je Đelić.
U pčelinjaku posla ima tokom cele godine, u sezoni vrcanja bez odmora i noću, a kratak “godišnji odmor” pčelari imaju samo zimi. U Paraćinu veoma uspešno radi Društvo pčelara “Grza“.
“Ima u Paraćinu dosta pčelara i naše Društvo pčelara “Grza ” Paraćin ima dovoljan broj članova, a naravno ima i onih koji imaju veliki broj košnica. Ja imam bagremov med, kupinov med, livasdski med, medovaču, med u saću, propolis. Najbolji je bagremov med i on ima najmanje polena i mogu da ga jedu deca, kao i svi koji imaju možda neke probleme sa alergijama” objašnjava Đelić.
Zoran Jovanović iz sela Zabrega kod Paraćina je već 15 godina aktivan u pčelarstvu, ozbiljno se time bavi i kako kaže to mu je jedini izvor prihoda.

“Pčelarstvom se bavim 15 godina, a počeo sam sa jednom košnicom. Sada imam preko 120. Pčelarim sa košnicama, stacionarno. U mom karju ima bagremovog i livadskog meda. Bagremov med prodajem na veliko i otkupljuje ga firma iz okoline Ljiga i izvozi ga u Italiju, dok livadski med uglavnom prodajem u teglama”, kaže Jovanović.
Trudi se kaže da od pčele uzme sve što može da pruži. U pčelinjaku radi tokom cele godine, u sezoni vrcanja bez odmora i noću, a kratak “godišnji odmor” ima samo zimi.
“Pčele sam oduvek voleo, a komšija mi je dao prvi roj posle sam to proširivao i uvećavao. Klima se dosta promenila, pa i bagrema ove godine na primer bukvalno nije ni bilo. Niko pre mene se u porodici nije bavio pčelarstvom. Ovim poslom se bavim sam. Živim sa majkom na selu i od toga živim”, priznaje Jovanović.
U današnje vreme, kako kažu, kada je mnogo meda sumnjivog kvaliteta na tržištu, jako je bitno da kupci znaju da je med koji kupuju zaista med. Pčelar voli pčele i bavi se pčelarstvom, a “medar” razmišlja samo o zaradi od meda.
Od pčelarstva može da se živi uz dovoljan broj košnica, ali i uz veliki trud i rad, jer je pčelarstvo, prema njihovuim rečima, klasična poljoprivreda, pa o pčelama mora mnogo da se zna i da se sa njima radi stalno.
Srpski med, posebno bagremov, veoma je cenjen u Evropi i svetu. Osim u Nemačku, Norvešku, Veliku Britaniju, izvozi se u Japan i SAD.
Napomena: Ovaj medijski sadržaj realizuje se u okviru projekta „Najbolje iz Paraćina“ koji je sufinansiran sredstvima iz budžeta opštine Paraćin. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.


Dodaj komentar