” Dobro veče moji podanici. Eto mene, eto vas, eto mosta Zaječaru… “- reče jedna budala i ostade živa. Dragi prijatelji prošlo 567 dana, dana tuge,jada i bede, kako sam svojom britkom sabljom ošinuo satrape, lažove, secikese, i ko zna koga još, a Zaječar se umiriti neće. Sećate se se tekstova o Asfalt – paši, o njegovim slugama, o magistrali… Niste valjda zaboravili? Da li ste spremni da opet krenemo u nove pohode? Isto vam dodje, vežite se, ja polećem……
Kao i pre 567 dana šetam ulicama grada, opet gledam sumorna lica, od sunca ni traga, sreća pobegla ko zna gde, jedino novo u gradu, nasred centra, posred duše Zaječara, veeeeliki kružni tok, ili bolje rečeno, tokić…. Ulice kao biciklističke staze, trotoari kao bulevari, sve nekako okrenuto kako ne treba. Mirković ima manju funkciju od nekog čovečuljka sa procentima u nadimku. Oni što izgubiše izbore sada su u vlasti a oni što pobediše sada ne vole Saška… Madžoska, Gogićka i Muvrin napadaju Mirkovića, Sjajko i Zankov stidjivo pomažu, a Pjer, Milko, Gargamel i Dule Silni postali Saškove perijanice….Aoooooo kad se sad nisam šlogirao, dobro me infarkt ne opali… Šta je bre ljudi ovo? Nemoguća misija ili Trenutak istine?
Nastavim zbunjen centrom grada,evo ga ide Šoršokan… Ja ga zagrlim i pitam:” Šoki sta je ovo, šta se brate ovde dešava?” Šoki poput prave lastavice prelete preko puta i odgovori rečima:” Boško izdao sam sebe”. Uštinem se ja polako za ruku, mislim sanjam, šta je ovo…. Ne, sve gore i gore… Evo ga sad Avramović sa baterijskom lampom na šlemu trazi radnike oko Trg-a Nikole Pašića… Pomislim : ” Uh dobro, izgleda sanjam “… Kad ono java. Avramović direktor. Čovek krenuo kod načelnika policije…. Zli dusi kažu, novi načelnik je modernih shvatanja, ništa mu nije strano, a hobi su mu blogovi na youtube kanalu. Smoriše me tako ova dva lika, i nastavim svoju šetnju do prostorija SNS-a. Kad tamo, jadac…prodavnica. Pitam slučajnog prolaznika gde su prostorije stranke, niko nije čuo ni video naprednjaka zadnjih šest meseci…. Svi tvrde neki PRS-nuti ljudi vode Zaječar.
Prijatelji moji, da li sam ja ostario ili poludeo, nešto ima, ali znam jedno sigurno…..Ovde nešto ne štima…. Ili me neko zajebava ili sve otišlo u nepovrat.
Rekoh sebi,odoh u pozorištance da se opustim. Cvrc Milojko, tamo bioskop…aha, još jedan novitet…Pa Saško je genije.
Dragi prijatelji da ne smaram više, za ovaj put toliko, vidimo se uskoro. Pozdrav.
Autor: Aniri Šalve
Dodaj komentar