Nakon par večeri smeha, festivalska publika ovoga puta ostala je nema.
Predstava “Sinovi umiru prvi” pokazala je strašne posledice rata na teritoriji bivše Jugoslavije i težnju rodbine poginulih vojnika sve tri strane, da kosti svojih najmilijih dostojno sahrani.
Na početku samog komada pomalo stegnuta i bez reakcija, videla je kako “Sinovi umiru prvi“ kroz prizmu Marka Misirače. U toku samog izvođenja nizali su se aplauzi, a na kraju je dugotrajnim i gromoglasnim apluzom pozdravila glumce. Bila je ovo tema koja je otvarila mnogo tema i bolnih pitanja.
U celoj paleti dobrih tumačenja odlučeno je da Zoranov brk ipak ponese Aleksandar Stojković. Reklo bi se više nego zasluženo za snažno i sugestivno tumačenje Mićuna.
“Priča koju smo ispričali večeras je potpuno ljudska i razumljiva. Za Narodno pozorište Republike Srpske je značajno imati ovakvu predstavu na repertoaru, znam to pošto sam ja i umetnički direktor u ovom pozorištu. U Nišu i Kragujevcu smo jako dobro prošli. Publika jako dobro reaguje do onog momenta kad ne krene taj horor u predstavi, odnosno stradanje, taj udarac u stomak kada nastane jedan muk u sali. Mi smo ovom pričom uperili prst u jedan problem i temu značajnu za Republiku Srpsku. Bilo je lepo raditi na tom tekstu, zaista smo uživali. Marko nas je dobro vodio i mi smo ga sledili”, rekao je nagrađeni glumac.
Govoreći o publici i nagradi, koju je dobio, Aleksandar je istakao i to da njegova uloga jeste velika, ali da je bilo ko iz ansambla dobio Brk ne bi bilo nepravedno, čak i statitisti.
“Svaka mala uloga koja se pojavi je bitna u predstavi. I kod nas ne postoji uslov da ne možemo da dođemo, ako predstava prođe selekciju. Ja sam i prethodnih godina dolazio i učestvovao na ovoj manifestaciji. I za nas je jako značajno zbog imena Zorana Radmilovića, zbog ovog pozorišta i zbog ljudi, publike. Naišli smo na dobronamerne ljude, publiku i to je divota za glumce. Zaječar je predivan i jako lep i uređen grad, kao i sama zgrada pozorišta. Obzirom da mi je i drug iz vojske ovde u Zaječaru, veselje i radost je još veće. Divota”, iskren je Aleksandar.
“Ova nagrada mi mnogo znači i prvi put sam je dobio, pogotovu u ovakvoj konkurenciji glumaca, ali to mi je samo podstrek za dalji rad. Jedini dokaz da glumac nešto vredi je njegovo trajanje. Prava je čast držat ovu nagradu u ovim rukama”, dodao je na kraju glumac.
Zadovoljstvo je istakao i reditelj komada, Marko Misirača.
“Ja ne mogu da ne budem zadovoljan jer za manje od godinu dana smo učestvovali na ukupno pet festivala i na svakom smo nagrađivani, ali ono što je nama još važnije je prijem publike, kritikovanje i hvale. Meni je jako drago da su kritičari, publika prepoznali sve ono što smo mi hteli sa ovom predstavom. A to je da ljudi čuju za Matu Mitišića. Druga stvar je da se u Banja Luci u pozorištu otvara tema, ne rata već postratnih trauma. O tome pa skoro da se i ne govori. Imali smo veliki uspeh gde god da smo igrali predstavu. Različite su reakcije. Ali mislim da smo uspeli ono glavno, a to je da nađemo meru. Tu neku meru između komičnog. Kad treba to komično da izađe u prvi plan, a kad dramsko. Pošto je to jako osetljiva tema. I posebna nam je čast što smo dovedeni u vezu sa Zoranom Radmilovićem”, rekao je Misirača.
Ovo je inače šesto gostovanje banjalučkog pozorišta na Danima. Pozorišna publika za 25 godina postojanja Dana videla je komade, Pigmalion, Porodične priče, Laža i paralaža, Gospođa ministarka, Mrešćenje šarana, a kako je najavljeno u direkciji festivala saradnja sa teatrima u okruženju biće nastavlejna i u godinama, koje su pred nama.
Šeste večeri Dana “Zorana Radmilovića” na programu je komad “Makbet” Ateljea 212 u režiji Anđelke Nikolić.
Napomena: Ovaj medijski sadržaj realizuje se u okviru projekta „Mladi su budućnost – Zaječar moj dom“ koji je sufinansiran sredstvima iz budžeta grada Zaječara. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
Dodaj komentar