Zaječarska Gitarijada polako poprima oblik onoga što je odavno trebala da bude – najveća rokenrol fešta Balkana. Stvarana i negovana prvenstveno entuzijazmom onih koji vide daleko u budućnost, zaječarska Gitarijada je jedina opstala među stotinama sličnih manifestacija, i to ne slučajno. Ovo je priča o samo deliću onoga što Zaječar i Gitarijada imaju, a drugi nisu imali.
Da bi se nešto „primilo“ i opstalo u narodu, naročito ako je reč o kulturi i muzici kao njenom veoma bitnom delu, potrebno je zadovoljiti nekoliko preduslova. Prvo: mora da postoji energija, nepresušan iskonski izvor čiste energije koja je u biti pokretač svega. Drugo: moraju da postoje entuzijasti, pa čak i fanatici, koji će nošeni tom energijom stvoriti legendu. U slučaju Gitarijade reč je o urbanoj legendi koja ove godine doživljava svoje 49. izdanje. I konačno: mora da postoji plodno tlo, okružćenje koje je u stanju primiti pelcer nečega novog i velikog, da ga neguje i nadograđuje do momenta dok iz njega ne iznikne legenda, veća od svojih tvoraca, koja će prevazići okvire lokalnog. Zaječar je sve ovo imao i ima. Zato Gitarijada živi.
Zašto baš Zaječar, kako se legenda stvarala, ko su ljudi koji su kalemili pelcer nezaborava, zabeležio je jedan od njih – Zoran Aleksić Aleksa u knjizi „Zaječarska rapsodija“, koja prevazilazi granice Zaječara, Srbije i Balkana.
„…Ja mogu da kažem da je ova knjiga savršena. Ne postoji bolja istorija rokenrola i popularne kulture kod nas napisana o jednoj urbanoj celini, ne samo kada je reč o Srbiji, već i na prostoru bivše Jugoslavije…“, rekao je dr Aleksandar Raković, doktor istorijskih nauka i autor knjige „Rokenrol u Jugoslaviji 1956-1968. izazov socijalističkom društvu“ na promociji Aleksićeve knjige u Zaječaru 3. oktobra 2013.
„Nedavno je u Zaječaru izašla knjiga o urbanoj muzici u ovom gradu, pravi primjer kako treba da izgleda izdanje te vrste. Svoje knjige o genezi muzičkog života imaju samo veći centri u zemljama bivše Jugoslavije: Beograd, Zagreb, Novi Sad, Rijeka, Ljubljana, Kragujevac… A odnedavno i centar okupljanja rokera već decenijama unazad – Zaječar… Na gotovo 400 stranica velikog monografskog formata i luksuznom papiru, publikovano je djelo kojeg se ne bi postidio ni bilo koji veći evropski centar…“, osvanulo je tom prilikom u crnogorskom nedeljniku „Monitor“ kao dokaz da se u zemljama bivše Jugoslavije pomno prate dešavanja u Zaječaru, kao centru urbane kulture regiona.
„ Šest godina rada, odricanja i troškova bilo mi je potrebno da ispričam priču o urbanoj kulturi u Zaječaru u periodu od 70 godina. Kada sam na kraju podvukao crtu, brojke su bile impozantne: u knjizi je ispričana priča 42 solo muzičara, 138 džez i rok bendova, 6 disko klubova, 3 plesna kluba i 6 specijalnih emisija Radio Zaječara za pop, rok i džez muziku. Pomenuto je 2.067 imena koja su sistematizovana u odeljku „Indeks imena“. Svi izvori informacija označeni su sa 1.765 fusnota. Knnjiga je ilustrovana sa 930 fotografija. U toku rada na knjizi obavio sam preko 200 intervjua koji su snimljeni na 90 audio kaseta od 90 minuta, što predstavlja 135 sati materijala; pregledao sam 3.182 broja lokalnog nedeljnog lista „Timok“, sumira Zoran Aleksić svoj šestogodišnji rad na knjizi.
Aleksić je ovom knjigom još jednom pokazao kako se stvara legenda za nezaborav. Zaječar je dobio knjigu koja prevazilazi granice regiona, knjigu koju će čitati sve generacije, od onih najstarijih – do onih koji će tet doći, knjigu koja je samu sebe već ugradila u temelje istorije kulture Srbije i čitavog Balkana.
Veoma retko, naročito u poslednje vreme, nastaju dela za koje se odmah zna da su namenjena da ostave trag u budućnosti. „Zaječarska rapsodija“ je jedno od tih dela. Zaječar je još jednom pokazao da je centar urbane kulture Srbije i Balkana i da njegovi žitelji stvaraju dela kojima postavljaju temelje i pomeraju granice kulturne egzistencije ljudi ovog dela Evrope.
Izvor: tvbest.rs
Dodaj komentar