Kultura

U zaječarskom teatru odigrana najznačajnija Strindberegova drama – ,,Gospođica Julija“

Foto: Pozorište ,,Zoran Radmilović"

Zaječarska publika je četvrte festivalske večeri uživala u Strindbergovom komadu ,,GOSPOĐICA JULIJA“, zajedničkoj predstavi Gradskog kazališta „Joza Ivakić“ iz Vinkovaca i Hrvatskog narodnog kazališta iz Osjeka.

Gospođica Julija je drama švedskog književnika Augusta Strindberga napisana 1888. i premijerno izvedena 1906. godine, poznata kao jedno od najznačajnijih dela Strindberovog opusa tzv. nordijske drame, odnosno jedno od najčešće izvođenih i ekranizovanih dramskih dela u 20. veku. Radnja se odigrava na imanju švedskog grofa na Ivanjdan 1874. godine. Naslovna protagonistkinja je grofova kćer koja, motivisana dosadom, ali i nastojanjem da razbije moralne i druge barijere koje stvara njen položaja, započinje flert, a potom i ozbiljnu vezu sa Žanom, slugom koji joj, usprkos niskog društvenog porekla, imponuje svojim poznavanjem sveta izvan grofovskog imanja. Radnja prikazuje kako dvoje ljubavnika nastoje dominirati i manipulisati jedni drugim – Julija kao pripadnica više klase, a Žan kao muškarac – te kako će ta igra na kraju završiti s tragičnim posledicama.

Velika vrednost samog teksta komada je što je direktno sa švedskog preveden na hrvatski jezik, a ne sa engleskog, nemačkog ili francuskog.
Prema rečima direktora Zdenka Rečića priča o ovoj predstavi počela je pre četiri godine kada je Matea Marušić došla u vinkovačko pozorište. Posle dužeg razmišljanja Aidi Bukvić je ponuđeno da bude rediteljka predstave, što je ona sa zadovoljstvom prihvatila. Osiječko pozorište je ustupilo dva svoja vrhunska izvođača Petru i Vladimira i tako je predstava nastala. Uporedo sa radom na predstavi izdata je i knjiga „Gospođica Julija“ , nakon prevoda sa švedskog. Inače ovaj komad je u Vinkovačkom pozorištu Joza Ivakić, po kome teatar nosi ime, prvi put postavio na scenu pre 100 godina.

Foto: Pozorište ,,Zoran Radmilović“

Tročlani žiri u sastavu dr Miroslav Radonjić, Duško Ljuština i Milan Caci Mihailović „Zoranov brk“ dodelio je glumici vinkovačkog teatra Matei Marušić za ulogu Gospođice Julije, koja o radu sa rediteljkom kaže:
„Bio je pravi užitak raditi sa Aidom iako je profesor i vrlo je precizna i oštra, ali pravedno stroga. Puštala nas je da se dogodi ta kemija kroz cijeli komad i stvarno nas je vodila toplo nekom svojom energijom.“
Što se uticaja publike na glumce tiče, Matea smatra da se glumci kroz ansambl uljuljkaju u jednu energiju, a ovako dobijaju neku razmenu odakle crpe energiju.

Glumica Petra Blašković, koja u predstavi tumači lik Kristine kuvarice, na okruglom stolu je govorila o nastanku koprodukcije dva pozorišta:
„Kada smo razgovarali o toj koprodukciji ja sam u tom trenutku bila na funkciji ravnateljice drame i smatrala sam da je izrazito bitno da nacionalna kuća pripomogne jednom gradskom kazalištu u postavljanju ovako važnog kazališnog komada. Unutar našeg kazališta imamo mogućnost osim velike scene i noćne scene koja nam dopušta manje tekstove sa manjom podelom. Tako da mislim da su koprodukcije budućnost svih teatara, smatram da one nose unutar i jedne i druge kazališne kuće jednu novu energiju. Mi kao glumci koji smo dugo godina u ansamblu naravno da nam je svaki izlazak i susret kreativnih energija novi poticaj i novo stvaranje novih vibracija koje se unutar našeg ansambla događaju po drugačijim principima uvijek radimo zajedno. Mislim da je pohvalno i da bi se što više trebalo ulaziti u koprodukciju jer one omogućavaju i publici da gledaju različite glumce kod sebe kući, a dopušta i jednu obnovu glumcima koji su posuđeni iz jednog ansambla.“

Kako se čulo na okruglom stolu na sceni su se preplitale tri škole glume sarajevske (Matea), zagrebačke (Petra) i novosadske (Vladimir).
„U principu se u nijansama te škole razlikuju, ali ako se ekipa i sami glumci nađu na tim nekim neobičnim, a opet drugačijim a sličnim glavnim duljinama onda to dobije jednu finu pletenicu. Uloge su karakterno potpuno različite. Tekst je težak, tema je teška, uloge jesu teške, ali ne mogu ovaj proces opisati kao nešto teško, mučno. Jer ta neka mučnina koja je upisana u tekstu, ona je bila dovoljna, a mi smo kroz sve to ljepo, lagano, konstruktivno prolazili i produbljivali to kao da nismo osetili.

Mi smo sa ovom predstavom dosta putovali van Osijeka i Vinkovaca. Ovdje se dogodilo da su bila neka mjesta gdje su ljudi pronašli neku duhovitost koja je baš značajna nama bila. To nas je iznenadilo i pokrenulo. Svaki put to neko gibanje publike, te neke reakcije, to disanje donese nešto novo i to što donesemo onda u sljedeću izvedbu unesemo. Mislim da je to ono što čini kazalište kazalištem“, rekao je Vladimir Tintor koji u predstavi igra Žana, lakeja.
Pre izvođenja predstave, direktor zaječarskog pozorišta Vladimir Đuričić uručio je statuetu Zorana Radmilovića ravnatelju Kazališta ,,Jozo Ivaki“ u Vinkovcima Zdenku Rečiću u znak zahvalnosti za srdačan doček ansambla zaječarskog pozorišta u Vinkovcima.

Dodaj komentar