Zabava

Svi su rastanci tužne priče

foto: žena.hr

Posle ljubavi ostaju sivi dani, lice mokro od suza, hiljadu puta ponovljeni taktovi iste pesme, ostaju beskorisne utešne reči, svuda naokolo šareni papirići čokolada, ostaju mejlovi i poruke, molitve na usnama i ostaje tvoje „Želim ti sve najbolje.“

„I zato ne dam, i zato neću i zato rastanke ne priznajem… Zato moj odraz još vešto krije istih osmeha tajne daleke, zato ću uvek biti sa tobom u dašku misli ili u snu… Svi su rastanci tužne priče, zato ja rastanke ne priznajem i nikad neću.“ Nažalost, morao sam. Onog trenutka kada si rešila da odeš, ne kao svaki put, pod sunce neke daleke zemlje, već izistinski iz mog života, meni se srušio svet. Možda zato što sam te bezuslovno voleo, možda zato što si i ti mene volela, a možda zato što sam baš sa tobom, prvi put mogao da vidim svoju budućnost kristalno jasno.

Odjednom je ta kristalno jasna budućnost isparila i ispalo je da sam najlošiji prorok od svih lažnih proroka koje sam susreo, a bilo ih je, igrom slučaja, mnogo. Odjednom, žica satkana od ljubavi po kojoj sam vrlo sigurno koračao, nestala je i nezadrživo sam krenuo da srljam ka čvrstom i bolnom tlu. O mojoj patnji odlučila si ti, ostavivši me u neverici sa bezbroj pitanja, od kojih je jedno potisnulo sva ostala: Kada si se to i kako preobrazila u sve one devojke koje sam čitav život mrzeo – one malodušne, slabe i nevoljne da se bore za ljubav, prkoseći tako  prirodi u čijoj je suštini velika borba i veliko strpljenje.

Izgleda da si kroz moj život prošla samo da potkrepiš ono što sam odavno saznao – da je većina devojaka nesposobna da se uhvati u koštac sa tom svetom i najlepšom emocijom na svetu –  ljubavlju. I to je moje najveće razočarenje, ne što sam ostao bez tebe. Ionako sam, u stvari, ostao bez iluzije o tebi.

Kada nekog voliš, kao što tvrdiš, da li zaista postoji izgovor za produžiti dalje? Da li postoji način da sutra pogledaš sebe u ogledalo i ne zapitaš se: “Zašto sam odustala?“ ? Kako ćeš se kada te u neizbežnim trenucima preispitivanja stignu ovakve greške, pomiriti sa tim da si me izgubila? I da li je ispravno dozvoliti prolaznim životnim nedaćama da odnesu pobedu nad srcem?

Eto, tog blagog majskog  jutra, negde blizu  grada na reci, ti si odlučila da kažeš jedno prosto zbogom, propraćeno predvidivim “Želim ti sve najbolje“ i stidljivim “Ali te volim“. Nešto se u meni slomilo na paramparčad, i uprkos razarajućem bolu celo moje biće uskovitlalo se da te zadrži. Bezuspešno sam te preklinjao da me ne ostavljaš, trošeći poslednje zalihe ponosa i dostojanstva. Znaš šta? Nije mi žao. Jer ja sam svoju žrtvu za ovu ljubav do kraja izneo. A ti si se pridružila  beskonačnom redu onih što biraju lake puteve i čekaju na površne ljubavi i lažne živote. Na kraju, shvatićete svi da je lakši put u stvari bio teži.

Svaki rastanak je težak. I kada ode neko koga nisi tako puno volela, i kada ode neko koga si volela više od ikog. To znaš. Najteže je, ipak, kada odlazi neko ko te voli, i koga ti voliš. To ćeš tek saznati.

Izvor: onaportal.com

Dodaj komentar