Sve češće ulicom koračam pognute glave, nastojeći da se ne nerviram. Ne gledam, ne okrećem se oko sebe, zaobilazim pojedine ulice u najširem mogućem luku, izbegavam lokalne tv stanice, štampu…
Nažalost, sve manje uspeha imam u ostvarivanju tog nastojanja, jer Zaječar je postao otelotvorenje Zone sumraka i morbidni eksperiment ispiranja mozga, baš kao i ostatak ove jadne Srbije.
Suvišno je komentarisati organizovane progone i zastrašivanja neistomišljenika, nameštene konkurse, sumnjive tendere, estradna i folk prepucavanja, kao i dirigovane konferencije za štampu- ova dešavanja dojadila su i Bogu i narodu.
Ono što smo iz nedavnih dešavanja mogli da izvučemo kao pouku moglo bi se svesti na nekoliko “narodnih” : od fecesa pita ne biva… sa čovekom viteški i ljudski, a sa stokom kako stoci i priliči.
Elem, postade Zaječar veliko gradilište: dobismo kružni točkić, dobismo grbavi most, dobismo gradilište u Kotorskoj, dobismo i gradilište u Cara Dušana… za rođendan velikog vođe dobismo još jedno gradilište.
Radi se i gradi.
Doduše, nikako da se konačno i izgradi, a nikako i da se konačno uradi nešto što neće biti predmet sprdnje i skandala.
Glavna ulica polako se pretvara u sokak, jer biciklistička staza je prioritet iz bog zna kog razloga.
Biciklistička staza biće jedinstvena – ako je koristite, prepoloviće se šansa da poginete usled sudara sa automobilom, ali će se zato za 300% uvećati verovatnoća da se povredite usled sudara sa drvetom ili banderom – pa vi birajte.
Neko će reći – premestiće bandere. Ok. Onda će umesto usred biciklističke staze stajati usred trotoara, pa nikako ne može biti normalno.
Da je ovo nije jedini apsurd u pogledu objekata iz domena niskogradnje svedoči i saobraćajni znak poznatiji kao giljotina, koji svakog dana menja svoj položaj, a koji je u već nekoliko navrata umalo za glavu skratio nestašne bicikliste koji imaju naviku da se vozaju biciklističkom stazom.
Kretanje trotoarima Zaječara svojevrsni je izazov za živce, zbog raznih prepreka na putu, bara koje liče na jezera, kao i loših navika vozača.
Gde mi to živimo i u šta se to pretvara naš grad?
Ima li kraja ovom javašluku?
Paradajz i dalje cveta u žardinjeri kod crkve, usred jedine pešačke zone ovog grada.
Šta to govorio nama i nadležnim službama ovog grada?
Ništa dobro, sasvim sigurno.
Kakva zima čeka stanovnike ulice Cara Dušana, Nikole Pašića i Kotorske, i kakvo proleće?
Kakvo sutra čeka grad u kome se sve svodi na: “il si s nama, il si protiv nas”?
Mislite o tome.
Ostajte mi zdravo.
Dikie Lebedi
i bre maro pa tu cu i ja proci ovoliki…
Ulica Nikole Pašića postaće uličica. Autobusi koji dolaze iz Beograda u ovako teskoj uličici, zbog svoje širine, tesne uličice na raskrsnici kod Policijske zauzimaće i traku za vozila iz suprotnog smera. Nastaće usko grlo saobraćaja.