Kada je Miljković naredio da se pošumi Kraljevica – tom zadatku pristupilo se sa namerom da se uspešno izvrši, uprkos negodovanjima pojedinih.
Ništa se nije prepuštalo slučaju: sadnice su morale da budu zalivene i okopane, nije ih smela gušiti trava i šiblje – jer, moraju da rastu.
Neki kažu da je vojnicima dato naređenje: jedan vojnik – jedna čuturica. Drugi da je svaki Zaječarac stariji od 14 godina morao da zalije najmanje jedno drvo.
Šta god od ta dva bilo tačno – šuma je rasla i izrasla u prelepi park na radost mnogih generacija Zaječaraca. Nažalost, Kraljevica je danas zaboravljena, zapostavljena i danas više liči na prašumu, nego na šumu – u kojoj, zbog neadekvatne i neprofesionalne brige dominiraju žbunovi i ostarela stabla.
Ne zna se šta tužnije izgleda: Vešala, Plato, tužni ostaci Šumareve kuće ili Paviljoni.Igračaka na paviljonima više nema – čuvene rakete-tobogani u kojima smo postajali astronauti i leteli do zvezda, sada su samo uspomena i malo izrđale žice.Nema ni “rimskih” stepenica…ono malo kamena na kamenu opasno je po život svakog ko reši da tuda prođe.
Pošumljavanje paviljona nekada je još zacrtano, odavno, a onda su se tog posla pre par meseci prihvatili članovi udruženja “Za Česme”.
O načinu realizacije akcije – neću. To u ovom trenutku uopšte nije bitna priča.Bitno je da su sadnice javora posađene, a onda i zaboravljene.
Već nekoliko vikenda unazad šetam do Paviljona.
Prvi put kada sam obišla paviljon moje je razočarenje bilo veliko. Paviljon je u jadnijem stanju no ikada.
Malecne sadnice jorgovana je progutala trava – usled činjenice da su gusto posađene, travu je nemoguće pokositi bilo kodom, bilo trimerom.
Zemlja oko sadnica je kamen-suva.Smisao pošumljavanja bez brige o zasadu? Nema ga. Ko je uopšte više nadležan za brigu o šumi? Ne zna se.
Šta rade šumari? Ko to zna….
I ovog vikenda rešila sam da prošetam.Još izdaleka sam ugledala čoveka kako se sa motikom vrti po livadi.Pomislih ili je sasvim lud ili krade sadnice.Primakla sam se i krišom iz hlada posmatrala šta radi.
Nakon dobrih sat i nešto vremena, navukao je košulju, pokupio prazan balon i otišao. Primakla sam se i utvrdila da je sam samcijat po paklenom Suncu okopao i zalio zaboravljene javore – sasvim sam, u tišini, bez kamera i pompe, ovaj heroj dao je svoj doprinos drustvu.Izvadila sam iz torbe vodu i izručila je na par sadnica, posramljena.
Nažalost, česma na paviljonu je i dalje suva, mada se čini da se nešto oko nje radi i da ce možda konačno biti vode.
Šta ce biti sa javorima? Šta će biti sa plućima ovog grada? Da li će ikada ponovo Kraljevica zablistati kao nekada?
Ne znam…
Sasvim izvesno da će to uz nedomaćinsko gazdovanje u kome se ne zna ko je za šta odgovoran, biti nemoguća misija.
Kapu dole za diskretne heroje.
Ostajte mi zdravo.
Dikie Lebedi
Dodaj komentar