Šoping centri i butici danas skrivaju krojačke radnje, ali ovaj zanat daleko je od zaborava.
To potvrđuje i junak naše priče, Uroš Kostić, svojevremeno profesionalni vojnik, a danas majstor svog zanata.
Ovaj tridesetčetvorogodišnji Zaječarac vedrog duha, pre nekoliko godina započeo je svoj hobi, zapravo spojio dve svoje najveće ljubavi, vojsku i šivenje.
On danas šije vojno-policijsku opremu, rančeve, jakne, pantalone, pancire. Kako kaže, još kao mali zanat je učio od svoje bake.
“Sa svojih 12 ili 13 godina naučio sam da šijem od svoje sada pokojne bake. Na njenoj staroj mašini počeo sam svoje prve korake. Međutim, hobi kojim se danas bavim naučio sam dok sam bio u vojsci želeći da usavršim već postojeće delove vojne opreme, poput jakni, rančeva, prsluka. Želeo sam da poboljšam kvalitet opreme koju sam ja nekada nosio, a koju danas nose moje kolege”, kaže Uroš.
Šivenje vojne opreme nimalo nije lako, a da bi savladao tehniku ovog zanata, Urošu je bilo potrebno oko godinu dana. Da bi to što radi bilo na vrhunskom nivou, koristi najkvalitetnije materijale.
Na staroj mašini “Singerici” mnoštvo je stvari koje je Uroš napravio, a u budućnosti, kaže on, nada se i pokretanju posla.
“Imam u planu da preko Nacionalne službe za zapošljavanje pokrenem neki svoj biznis, jer mislim da u Timočkoj krajini to niko ne radi. Želim da napredujem, da sve to bude što bolje i kvalitetnije, kako bi ljudima koji koriste takvu opremu, ona bila od velike pomoći i možda spasila život”, poručuje ovaj mladi Zaječarac.
Pogledajte prilog „Online televizije”:
Dodaj komentar