Pravoslavni vernici i Srpska pravoslavna crkva 19. januara proslavljaju Bogojavljenje, jedan od petnaest najvećih hrišćanskih praznika. Praznovanje Bogojavljenja podseća hrišćane da misija Sina Božjeg nije počela njegovim rođenjem, već krštenjem.
Bogojavljenje je hrišćanski praznik koji slavi otkrovenje Boga Sina kao ovaploćenog u Isusu Hristu. Slavi se 19. januara kod crkava koje se drže julijanskog kalendara. Na Bogojavljenje se pozdravlja: “Bog se javi, Vaistinu se javi”.
Po hrišćanskom verovanju, 30. godine naše ere Isus Hristos je kao drvodelja živeo sa svojom majkom Marijom i njenim mužem Josifom, a tada u svojoj tridesetoj godini pozvao je Jovana Preteču da ga krsti u reci Jordan.
Po Bibliji, odmah po krštenju, a ono je obavljeno tri puta porinjanjem u vodu, otvorilo se nebo i začuo se glas Boga Oca koji je objavio da je Isus sin njegov, a tada na rame Isusa slete Sveti Duh u obličju goluba.
Ovim krštenjem je Isus označio početak svoje misije i propovedi.
Narodni običaji i verovanja…
Kod Srba se od davnina Bogojavljenje slavi veoma živopisno. Veruje se da se na taj dan, u ponoć, otvaraju nebesa. Zato valja tačno u ponoć pogledati u nebo i zamisliti želju, jer se veruje da se svaka želja zamišljena tada, ispunjava.
Neudate devojke, ukoliko stave ogledalce pod jastuk 18. januara uveče će sanjati muškarca za koga će se udati. Takođe se u pojedinim krajevima mlade devojke zanimaju još jednim „običajem“. Naime, tog dana se umesi testo od brašna i vode, pa se od njega naprave tri loptice. U svaku od loptica se ubaci papirić sa imenom neke simpatije, a jedan se ostavi prazan. Zatim se te loptice ubace u kipuću vodu i koja prva izbije na površinu, ona nosi papirić sa imenom budućeg životnog saputnika te devojke. Ukoliko je to prazan papirić, znači da još nije upoznala svog suđenog.
Na ovaj dan se osvećuje voda za koju se veruje da je lekovita i čudotvorna i naziva se bogojavljenska voda. Ta voda se uzima i nosi kući. U narodu se ovaj dan zove i Vodice ili Vodokršće. Čuva se kao čudotvorna sveta dragocenost.
Ta voda se nikada se ne kvari. Njom se prska kuća radi osvećenja i zaštite od demona i ostalih nečistih sila. Pije se tokom cele godine radi isceljenja i zaštite od svih bolesti, očišćenja od zlih strasti i radi oproštaja grehova, očišćenja duše i tela. Bogojavljensku vodicu nekada su pile trudnice da bi se “otvorile kao nebo na Bogojavljenje” pa da se lako porode. Ta se voda sipa i u bunar da se pročisti ako u njega padne kakva životinja. U stara vremena, osvećena vodica davala se bolesnicima koji nisu mogli da odu u crkvu na pričest.
Tradicionalno plivanje za Bogojavljenski krst
Većina običaja i obreda je bila podstaknuta željom za zdravljem, pa je bilo uobičajeno, da se onaj ko je zdrav, izjutra, pre izlaska sunca, okupa u reci.
Obnovljen je stari običaj plivanja u hladnoj reci za Časni, Bogojavljenski krst, odnosno trka za krst u kojoj učestvuje sve više mladih ljudi takmiči se da prvi stignu do krsta i uhvate ga. Običaj plivanja za Časni krst je već tradicija u Srbiji. Krst bi trebalo da se pravi od zaleđene prošlogodišnje Bogojavljenske vodice. Zatim se on baca u vodu, a uglavnom mlađi muškarci se takmiče ko će ga prvi pronaći i izvaditi iz vode. Veruje se da će tu osobu tokom cele godine pratiti naročita sreća.
Prema Bogojavljenju se može odrediti i vremenska prognoza. Nekada su starije žene u srpskim selima vodile računa o vremenskim prilikama za Bogojavljenje, kako bi znale kakvo ih vreme očekuje.
Verovalo se da ako za Bogojavljenje bude jak mraz ili pada sneg, godina će biti rodna. Ako, pak bude vedro, biće sušna godina. Ukoliko 19. januar bude kišovit, cele godine će biti dosta padavina i poplava. Ako duva vetar sa severa, biće rodna i zdrava godina, a ako pak duva sa juga, godina će biti rodna, ali će je pratiti razne bolesti.
Takozvani nekršteni dani se završavaju 19. januara verskim praznikom Bogojavljenjem. Tih dana kada se ne vrši obred krštenja nose određenu simboliku, jer u ta doba ni Gospod naš Isus Hristos nije bio kršten.
Dodaj komentar