Zaječarski bastioni, čiji sastavni deo je i utvrđenje Kravarnik, su monumentalna vojna utvrđenja, koja su izgrađena u 19. veku kao odbrana istočne Srbije od Turaka i uporište za oslobađanje Balkana od Osmanlija.
Malo je poznato da Zaječar ima jedinstveni fortifikacioni sistem – prsten odbrane koji čini osam utvrđenja izgrađenih u 19. veku. Tajnu čuvaju šumarci, ali i zaborav, jer, nijedno od ovih utvrđenja nije pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture, a izvora o svakodnevnom životu na ovim utvrđenjima, kao i izgradnji istih ima malo.
Prema reportaži “ZAJEČARSKI BASTIONI – NEREŠIVA ENIGMA TRAJANJA” koju je uradio NATIONAL GEOGRAPHIC, temelji zaječarskog fortifikacionog sistema postavljeni su još u vreme Prvog srpskog ustanka, kada je vožd Karađorđe naredio Hajduk Veljku i ostalim timočkim vojvodama da duž granice, koja je bila privremeno dogovorena na liniji duž rečnog korita Timoka, izgrade šančeve radi odbrane od mogućeg turskog napada sa prostora koji su držali na drugoj strani obale.
U sklopu vojne pripreme za odbranu Srbije, polovinom jula 1862. godine odlučeno je da se pristupi radovima na utvrđivanju graničnih položaja prema turskoj teritoriji. Međutim, još pre te odluke vršene su određene predradnje. Odlukom kneza Mihaila Obrenovića angažovan je inžinjerijski kapetan Ipolit Florentin Monden, sa zadatkom da pomogne u izradi vojnih planova za utvrđivanje položaja, kao i da za izvrši razmeštaj i koncetraciju vojske na pravcima mogućeg turskog udara.
Po okončanju srpsko-turskih ratova 1876–1878. godine, od kojih je onaj prvi bio katastrofalan za ceo istočni deo Srbije i sam Zaječar, radovi na pomenutim bastionima su intenzivirani, a podizani su novi. Podatak o tome dao je francuski kapetan D`Omerson, koji je u vreme priprema 1877. godine obišao granične oblasti. U svojim putnim beleškama on navodi da je sa srpskim oficirima obišao jedan veliki redut u okolini Zaječara „na kojima je radila jedna rezervna četa“. Može se pretpostaviti da su tada započeti radovi na nova dva bastiona u ataru sela Veliki Izvor, jer se krajem 19. veka pominju ukupno osam – šest na levoj i dva na desnoj obali Belog Timoka.
Utvrđenje na Kravarniku
Prema raspoloživim podacima, utvrđenje na Kravarniku je jedno od najmlađih u sistemu zaječarskih bastiona. Glavni kazamat na ovoj koti, čija je nadmorska visina 437 metara, izgrađen je 1895. godine. Ovo utvrđenje nalazi se na oko 12 kilometara od Zaječara i najudaljenije je u zaječarskom fortifikacijskom sistemu.
U izgradnji ovog utvrđenja, prema predanju i dostupnoj literaturi, zapaženu ulogu imali su zvezdanski zidari i klesari, pošto je utvrđenje zidano sivo-plavičastim andenzitom iz Đule – sa oboda Zvezdana i zelenkastim dacitom iz „rimskih“ majdana na Maguri. U tim kamenolomima su radili uglavnom Zvezdanci i naučili, takoreći i treći „seoski zanat“ rudarstvo.
Prema sačuvanim kazamatima, utvrđenje je bilo artiljerijskog tipa. Od ovog utvrđenja vode atarski putevi do Gamzigardske Banje, Zvezdana, Zaječara i Nikoličeva, a utvrđenje na Kravarniku imalo je vizuelnu komunikaciju sa utvrđenjem na Koilovoj čuki kod Nikoličevske banje
Direkcija za imovinu Republike Srbije raspisala je oglas za otuđenje nepokretnosti koje nisu neophodne za funkcionisanje Vojske Srbije, a među ponuđenim objektima je i skladišni kompleks „Kravarnik“ u Zaječaru.
Nakon objavljivanja odluke o prodaji Omladinsko planinarsko smučarsko društvo “Dragan Radosavljević” koje se od 2012. godine bori da Kravarnik sačuva od zaborava osudilo je ovu odluku o prodaji Ministarstva i Vojske Srbije, a još pre pet meseci pokrenuli su peticiju kojom traže da se prodaja stopira.
Napravljena je i Fejsbuk stranica “Bitka za spas zaječarskih bastiona” a bastioni su promovisani kao turistička destinacija i kulturno- istorijsko blago na sajmu turizma.
Samostalni odbornik u Skupštini grada Zaječara, Dejan Zdravković pokrenuo je javnu inicijativu da grad Zaječar odvoji iz budžeta 15,000 eura i postane vlasnik 7,63 hektara zemljišta i tri objekta sa istorijskim značajem!
Budući da je prodaja zakazana za 16. oktobar i vreme “curi” Zdravković je ponovio svoj javni apel:
Krajnji rok za prijavu na oglas za prodaju DELA ISTORIJE. grada Zaječara jeste 16.oktobar ’16.godine!
Vojni objekat (JEDAN OD OSAM u prstenu oko Zaječara) iz 19.veka sa zemljištem 7,64 ha PRODAJE se za 15.031 €!
Pod HITNO da Gradsko veće donese odluku o KUPOVINI navedene imovine i da se izvrši prijava grada Zaječara na konkurs TRI dana pre krajnjeg roka.
NE POSTOJI OPRAVDANJE za nečinjenje predloženog!
Javnost je u našem gradu podeljena, dok su jedni prilično ravnodušni u vezi ove problematike, postoji dosta zagovornika da se ovaj objekat od velikog istorijskog značaja “sačuva” i da cena od 15,000 eura nije preveliko ulaganje ukoliko za grad Zaječar i pored činjenice da je stanje u gradskom budžetu prilično loše.
Interesuje nas mišljenje i stav naših čitaoca, pa vas molimo da uzmete učešće u anketi i odgovorite na pitanje:
[poll id=”2″]
NAPOMENA: OVAJ TEKST NEMA ZA CILJ PROMOCIJU NIJEDNE ORGANIZACIJE NITI BILO KOG POJEDINCA. CILJ JE DA UKOLIKO VEĆINA GRAĐANA SMATRA DA JE TO POTREBNO, POKUŠAMO DA PRITISKOM JAVNOSTI (ŠTO JE NAŽALOST JEDINI NAČIN) POKUŠAMO SVI ZAJEDNO, DA SAČUVAMO DEO ISTORIJE NAŠEG GRADA.
IZ TIH RAZLOGA, MOLIMO VAS DA OVAJ ČLANAK PODELITE (ŠERUJETE) NA DRUŠTVENIM MREŽAMA, KAKO BI ŠTO VIŠE ZAJEČARACA UZELO UČEŠĆE.
*** Deo teksta preuzet je iz reportaže NATIONAL GEOGRAPHIC. Celu reportažu možete pogledati klikom ovde.
Kako Vojska prodaje ono što nije gradila. Treba preneti bez para na Grad.
[…] Portal Zaječar online već je pisao o značaju Bastiona. […]