Srpska pravoslavna crkva sutra slavi Đurđic, u znak sećanja na prenos moštiju svetog velikomučenika Georgija u novi hram.
Đurđic je slava ili preslava mnogih porodica i mesta, a smatra se esnafskom slavom obućara i krojača.
Sveti Đorđe ili Đurđevdan slavi se u proleće, na dan njegovog stradanja u vreme rimskog car Dioklecijana 23. aprila po starojulijanskom, odnosno 6. maja po gregorijanskom kalendaru. Sutra se na liturgijama u hramovima pominju stradanja svetog Đorđa, čije su mošti po želji samog svetitelja prenesene iz Nikomidije u Lidu palestinsku, u hram koji je njemu posvećen.
Verovanja na ovaj praznik
Na ovaj dan ne rade teški poslovi i ručni radovi.
Zabranjeno je loviti vukove, jer će lovce u suprotnom zadesiti velika nesreća i maler koji će ih pratiti i cele sledeće godine.
Dani od Đurđica do Svetoga Mrate nazivaju se Mratinci ili Vučiji dani, jer je sveti Mrata zaštitnik vukova. U vreme mratinaca ništa se ne daje iz kuće, ne prede se vuna i ništa se ne pere. Krojači i obućari odmaraju, a žene ne rade ručne radove.
U selima zapadne Srbije na ovaj dan se klalo, u ranu zoru na kućnom pragu, crno pile ili mlad crni petao.
Narod ovog svetitelja ubraja u zaštitnike, koje su ljudi u nevolji prizivali. Prema verovanju sveti Đorđe voli da se odazove nevoljnicima i da im pomogne.


Dodaj komentar