Društvo

Fakultetski obrazovana osoba sa invaliditetom ceo život bez posla u Zaječaru

Srđan Živković iz Zaječara Rudarsko-geološki fakultet u Beogradu završio je pre više od jedne decenije i odmah nakon dobijanja diplome prijavio se na evidenciju Nacionalne službe za zapošljavanje. Punih 12 godina, kako kaže, niko ga nijednom nije pozvao, niti mu ponudio zaposlenje i pored toga što je od 2013. godine u NSZ Zaječar registrovan kao osoba sa invaliditetom prvog stepena. Jedino mu je nuđeno da se diplome odrekne i prekvalifikuje za zanimanja koja zahtevaju niži stepen obrazovanja.

„Rudarski fakultet i smer za podzemnu eksploataciju mineralnih sirovina i izradu jamskih prostorija završio sam sa težnjom da kasnije radim u struci. Tokom studiranja imao sam i ugovor sa rudnikom iz Avramice, da po završetku studija budem zaposlen kod njih. Međutim, ponudu za posao nikada nisam dobio, jer sam obavešten da mi za to treba veza“, kaže Živković.

Prema njegovim rečima za posao je konkurisao i u JPP „Resavica“ u Kolubari, ali mu je za zaposlenje bilo potrebno 5000 evra.

„Na konkurs sam se javio sa kolegom i u Kolubari su nam rekli da je to preduzeće pravo mesto odakle bi trebalo da počnemo, ali kao što nema besplatnog ručka, nema ni besplatnog zaposlenja. Kako mi taj novac nismo imali, posao nismo ni dobili“, kaže Živković.

I da je imao novac, kaže da ga ne bi dao, jer to nije nikakva garancija da sutra neće biti isteran na ulicu.

Živkoviću je, kako kaže, sve teže da se snalazi i preživljava bez posla, jer kao invalid sve teže može da kreči i radi fizički naporne poslove kako bi zaradio neki dinar. Smatra da bi država trebalo da za ljude koji imaju neki oblik invaliditeta morala da misli, jer je njima i životni i radni vek mnogo kraći od ostalih.

„Obraćao sam se u nekoliko navrata i rukovodstvu RTB-a, gradonačelniku i čelnicima gradske uprave, slao sam dopise čak ministru Antiću i Vladi Srbije , ali mi niko nikada nije odgovorio.

Izlazak u medijima i pokretanje priče na ovu temu jedina mi je preostala šansa da se o mom problemu čuje i da možda pronađem način da se negde i zaposlim“, iskren je Živković.

Invalid je kako tvrdi postao nemarom zaječarskih lekara još 2001. godine, kada se na infektivnom javio sa upalom nervnih korenova. Kako u to vreme u Zaječaru nije bilo neurologa, neadekvatnim lečenjem i prepisanom terapijom kroz nekoliko dana njegovo stanje se pogoršalo i ostao je nepokretan. U invalidskim kolicima je bio nekoliko meseci, da bi na kraju uspeo da lečenje nastavi u Beogradu.

Živković se danas otežano kreće, ali i pored toga kreči i moleriše po tuđim stanovima i radi brojne fizičke poslove, jer kaže da od nečega mora da živi.

Međutim, nikako ne može da se pomiri sa sudbinom da i pored završenog fakulteta nikada neće raditi u struci.

„Zainteresovan sam da svojim znanjem, voljom i psihičkom i fizičkom sposobnošću, koliko sam u stanju, dam svoj doprinos u ostvarivanju pozitivnih rezultata proizvodnje i usluga u JPPEU“, navodi Živković.

On izuzetno žali zbog toga što je jedina fabrika u gradu „DES“ koja je zapošljavala invalide zatvorena, kao i što mnoge kompanije i firme ne poštuju Zakon o radu i ne zapošljavaju osobe sa invaliditetom, koje mogu dati izuzetan doprinos.

U nadi da će stečeno znanje na Beogradskom univerzitetu nekada moći da primeni i u praksi, Srđan Živković ostaje u Zaječaru i čeka bolje dane.

3 komentara

  • Znam čoveka,pošten,dobar i vredan.Sramota je za ovu državu da intelektualci kao on sede bez posla kod kuće a da nam državu i opštinu vode konobari,kondukter i drugi partijski kadrovi bez stručnih kvalifikacija sa kupljenim diplomama sa segamega univerziteta…

  • Poznajem Mirka,dobar posten i vredan čovek. Sramota je za jednu drzavu da joj poslove vode sponzoruse i rijaliti zvezde sa 5 minuta skole i velikim odmorom a ne obrazovani i kvalifikovani ljudi kao sto je Mirko.

Dodaj komentar